Djecu su u prošlosti najviše zanimala igra: čevrtaljka, ljuljaljka, nihaljka, plovka, gȕda, puzavica, klizavica, slijepimiš, zec, trka, skaka i stotinu drugih.
Nažalost, mnoge su tradicionalne igre zaboravljene i potpuno nestale, neke lagano iščezavaju. Ipak, ima ih u sjećanjima starijih, a rad kulturno-umjetničkih društava pruža prigodu za očuvati i ovaj dio kulture i običaja jednoga kraja i naroda.
Dobre stare igre zamijenjene su tabletima, pametnim telefonima, iPod-ima. Umjesto da klinci trče po kvartovima u igri Lopova i žandara (gdje jedna grupa traži drugu grupu pomoću ostavljenih tragova) klinci fejsaju, tvitaju, komuniciraju preko vibera. Druže se oni u grupama. Ali to su neke viritualne grupe. Na internetu se mogu pronaći hrpe uputa kako napraviti grupu: tajnu, javnu, zatvorenu. Ali nema uputa kako se vratiti druženju uživo. Umjesto da se klinici druže vani, grupiraju se iz svojih soba, skupljaju nezdrave kilograme, nemaju kondicije i kažu kako imaju 'tisuću prijatelja' – ali virtualnih.
Upravo iz tih razloga Hrvatsko drruštvo čuvara baštine pokrenulo je projekt „Stare školske igre“. Udruga je priredila brošuru „Stare školske igre“ gdje je opisano nekoliko starih dječijih igara, a kraj jedne od najstarijih pučkih škola u širokobriješkom Rasno postavljena je „Igra školice“.
Bogata baština našeg kraja često je ugrožena zbog nemara, neznanja ili neadekvatne skrbi. Na sreću, postoji i mnogo pozitivnih primjera, koji su rezultat istinskog razumijevanja vrijednosti baštine unutar zajednice. Kako bismo kod najmlađe populacije osvijestili njezine vrijednosti Hrvatsko društvo čuvara baštine osmislili je višegodišnji projekt „Stare školske igre“ čiji široko koncipiran naziv omogućuje kontinuiranu obradu različitih tema lokalne baštine.
