Prvi predstavljač knjiga bio je književnik Fabijan Lovrić koji je govorio o njezinom bogatom pjesničkom opusu i poklonio joj pjesmu naziva „Poruka“, koju je i izrecitirao. Za Ružicu je imao samo riječi hvale, te ju je ukrasio epitetima jedinstvena i prepoznatljiva, i gdje god dođe ostavi svoj trag. Stihovi se gomilaju, a ona postaje sve bolja. O Ružici je govorio i književnik Šimo Ešić koji ju je pozdravio pjesmom „Zrnce sreće“, napisanoj njoj u čast. Za sebe je rekao da je samo jedan običan sanjar koji je iz dna duše zaljubljen u njezine stihove i uvijek im se iznova vraća. Osvojila ga je njezina jezgrovitost, sažetost i kratkoća. Svaku njezinu pjesmu doživljava kao dragocjeno blago, kao malu bisernu kuglu u kojoj se krije vrijedni i lijepi biser. Iskrenost joj je u milosti duše, u njenim pjesmama vidimo sve njene želje, ljubavi, uspjehe, ali i poraze i tugu. Čovjek ne može napisati dobru pjesmu ako ga nešto nije ujelo za srce, a Ružicu je očito ujelo, i to više puta. Na kraju svog govora iskazao je veliku radost što poznaje tako posebnu, nekonvencionalnu autoricu i poručio je svima da čuvaju Ružicu kako bi što dulje trajala. Stihove pjesama Ružice Soldo čitali su Anita Martinac i Borislav Šimović i tako su posjetitelje proveli kroz autoričin rad. Autorica Ružica Soldo je zahvalila svim svojim sponzorima, prijateljima i gostima koji su uveličali ovu posebnu večer, te je sve posjetitelje pozvala na zakusku i razgledavanje izloženih slika. Večer je laganim notama violine otvorila i na kraju i zatvorila  Nikolina Pandža, učenica srednje glazbene škole u Mostaru.