Dana 18. studenoga 1991., kada je proglašena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, u njezin sastav ušlo je 30 općina: Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Dobretići, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno.
Osnivanjem Hrvatskog vijeća obrane, 8. travnja 1992. godine, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna je povezana sa ostalim hrvatskim zajednicama: Bosanska Posavina, Usora, Soli, Srednja Bosna i Vrhbosna. Potkraj 1992. godine, na sastanku u Travniku pod predsjedanjem Mate Bobana je donesena odluka da se sve hrvatske zajednice ujedine u vrhovnu, Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu. Zapravo su Herceg-Bosni pristupili: Srednja Bosna (današnje Žepče), sjeverni, slobodni dio Usore i jedini slobodni dio Bosanske Posavine Orašje jer su Srbi zauzeli južni, komušanski dio Usore i gotovo čitavu Bosansku Posavinu, drugu značajniju hrvatsku zajednicu. Do tada, Srbi su zauzeli dvije općine Herceg-Bosne, Kupres i Kotor Varoš. Srpsko zauzimanje Jajca i Dobretića postat će jedan od uzroka bošnjačko-hrvatskog sukoba.
Hrvatska zajednica Herceg-Bosna 28. kolovoza 1993. prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, kao hrvatsku upravnu jedinicu u sklopu Bosne i Hercegovine. Hrvatska Republika Herceg-Bosna kao politička i teritorijalna cjelina je ukinuta potpisivanjem Washingtonskog sporazuma 18. ožujka 1994. godine. Hrvatska zajednica, a poslije Hrvatska Republika Herceg-Bosna nikada nije donijela ustav o raskidu odnosa s Bosnom i Hercegovinom. Nije donijela čak ni svoj statut, a u svim je aspektima poštivala suverenitet BiH.