Simpozij je započeo svetom misom u samostanskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, koju je predvodio fra Nikola Rosančić, župni vikar na Humcu. U svojoj propovijedi pozvao je na vjerno služenje Božjoj riječi. „Komunisti to nisu htjeli, oni su išli svojim bezbožnim putem. Mi smo danas pozvani preporoditi ovaj svijet, usaditi mu drukčiji duh, naš kršćanski duh“, rekao je fra Nikola Rosančić.

Nakon svete mise sudionici simpozija premjestili su se u samostansku dvoranu gdje su održana tri izlaganja. Među slušateljstvom bili su i Zdenko Ćosić, predsjednik vlade ZHŽ i član predsjedništva HDZ-a BiH, Predrag Kožul zastupnik u Parlamentu FBiH, te Tomislav Đonlić, predsjednik HDZ-ovog Odbora za odgoj i obrazovanje.

Prvo izlaganje na temu »Ideološka podloga masovnih ubojstava Hrvata u Dalmaciji i zapadnoj Hercegovini za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata« održao je profesor Željko Primorac. Između ostaloga je rekao: »Svaki upad komunističko-partizanskih jedinica na neko područje pod nadzorom vlasti NDH u pravilu je značio, osim privremenog zauzimanja teritorija, pljačku, ubojstva nepoćudnih stanovnika te odvođenje, u povlačenju, svih onih koje nisu stigli likvidirati i ispitati. A ispitivanja su provođena kako bi se došlo do "potvrde" o kolaboraciji osoba koje su već označene kao prijetnja komunističko-partizanskoj vlasti. Naime, već prije upada na neko područje partizani su imali složen popis osoba koje će uhvatiti i likvidirati. Dr. Josip Jurčević tvrdi kako su prije ulaska u Zagreb komunističko-partizanske jedinice imale popis za odvođenje osoba iz svakog ulaza u gradu. Te osobe, označene kao narodni neprijatelji, poslije su završile u masovnim grobnicama u okolici Zagreba. Kao i u slučaju Zagreba, komunističko-partizanske jedinice imale su složen popis "narodnih neprijatelja" i prilikom osvajanja Ljubuškog i povlačenja pred ustaško-njemačkom operacijom "Bura". Znamo da su 40-tak civila, među kojima su bili i franjevci s područja zapadne Hercegovine, odvedeni prema Vrgorcu gdje su i strijeljani koncem siječnja 1945. na Novom groblju. Kako bi se prikupile informacije o ostalim "narodnim neprijateljima" iz ove skupine izdvojen je fra Maksimilijan Jurčić i još nekoliko civila koji su poslije ispitivanja i mučenja strijeljani i pokopani uz cestu Vrgorac – Kotezi. Prilikom utvrđivanja okolnosti i ideološke podloge ubojstava na Širokom Brijegu, u Ljubuškom i Vrgorcu svakako treba uzeti u obzir i nacionalnost zapovjednog kadra komunističko-partizanskih jedinica na ovom području.«

Drugo izlaganje »Političko-ideološki aspekti stradavanja širokobrijeških franjevaca« održao je politolog mr. Dražen Barbarić. On je svoje izlaganje podijelio u tri cjeline kroz koje je progovorio o likvidacijama kao sredstvu uspostave kulturalne hegemonije, monstruoznosti sustavnosti zla te o kulturnom nasilju službenog pamćenja. O likvidaciji franjevaca je rekao: »S obzirom da komunistički čelnici nisu posjedovali mehanizme osporavanja dominacije franjevaca, niti kroz ideološke, niti kroz kulturne, niti kroz obrazovne institucije, jedino što im je preostalo u ostvarenju totalitarnih tendencija dominacije bila je fizička likvidacija. Ona zapravo ukazuje na nemoć KPJ da idejnim sredstvima i kulturnom borbom uspostavi kulturnu hegemoniju na prostoru čitave tadašnje Jugoslavije te na potpuno racionalnu političku odluku da se na beskrupulozan način obračuna s nadmoćnijim suparnikom.« Izlaganje je završio riječima: »Bez obzira na nedodirljivu poziciju unutar režima, KPJ nikada nije uspostavila apsolutni nadzor nad produkcijom "zdravog razuma" na području zapadne Hercegovine, te se fantazmagorija dominacije u statusu kulturnog hegemona zapravo temeljila na izravnom i strukturalnom nasilju. Urušavanje toga režima zapravo je pokazalo da su protumemorije ipak preživjele oba oblika nasilja, isplivale na površinu i odlučile rasvijetliti nemile događaje bez straha da padnu u zaborav.«

U trećem izlaganju Pero Kožul, pročelnik Povjerenstva za obilježavanja i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg, nazočne je upoznao s radom dotičnog povjerenstva. Istaknuo je sljedeće: »Istina na kraju uvijek pobjeđuje. To je kao najveće Božje davanje vidljivo iz rada općinskih povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća. Tako je širokobriješko Povjerenstvo na 9 lokaliteta otkrilo istinu i dosada ekshumiralo (ili iskopalo) 135 žrtava. Jedan dio, njih 41, koji nisu bili identificirani dostojno je pokopano na Gradskom groblju Mekovac. Jedan identificirani hrvatski vojnik predan je obitelji te je tako dočekao trenutak da bude pokopan i da mu duša nađe smiraj tamo gdje i priliči, u obiteljsku grobnicu. Ostalih 93 čeka stručnu obradu, kako bi i oni bili dostojno pokopani. Rad povjerenstava teško dolazi do očiju javnosti, jer se isprani komunistički mozgovi tome žestoko opiru. U susjednoj nam matičnoj domovini, vlast i medije još uvijek drže "Brozovi pravednici". Državni prostor, ovdje gdje mi živimo, svi javno svojataju i svi imaju pravo na njega, osim nas. Poniženi i obespravljeni u ovoj nazovi državi, kao konstitutivni narod nemamo niti svoju vlast, a niti mjesta ni prilike da iznesemo istinu. Ipak, Božja providnost, ali i hrvatska mudrost pronašli su način da okupe sva do sada ustrojena povjerenstva u jedno zajedničko tijelo – "Odjel HNS-a za Drugi svjetski i Domovinski rat".«

Simpozij je završio zahvalom svim posjetiteljima i predavačima, te pozivom da se svi koji imaju bilo kakvu informaciju o ubojstvu fratara jave u Vicepostulaturu, kako bipridonijeli njezinom uspješnom radu. (www.pobijeni.info)