Njih 12-oricu, koje su pronašli u samostanu, odveli su do ratnog skloništa, ubili ih, polili benzinom i potom zapalili. To je bio uvod za sva iduća događanja, za druge nepravedno ubijene franjevce u Mostaru, Čitluku, Ljubuškom i mnogim drugim mjestima, sveukupno njih 66, kao i za ubijene članove puka Božjega. Samo za nekoliko dana koliko je jugokomunistima trebalo da pregaze Široki Brijegu napravili su tu 330 što većih i manjih stratišta i grobišta. U čast svima njima danas je na Širokom Brijegu služena sv. misa zadušnica.

Molitveni program započeo je u 16.00 molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Nakon molitve procesija se uputila prema samostanskoj crkvi. Molitvu na grobnici s posmrtnim ostatcima 24-ice pronađenih pobijenih franjevaca predvodio je provincijal hercegovačkih franjevaca fra Jozo Grbeš, a imena pobijenih čitali su Trećari.

Svečanu sv. misu zadušnicu predslavio je provincijal, uz sumisništvo generalnog vikara hercegovačkih biskupija don Nikole Menala, vicepostulatora fra Miljenka Stojića, svih gvardijana i velik broj drugih hercegovačkih franjevaca. Pjevanje na sv. misi predvodio je Veliki župni zbor. Molitvu vjernika čitali su gvardijani pojedinih samostana.

Provincijal fra Jozo u propovijedi je istaknuo važnost traženja istine, pogotovo u današnjem svijetu kada nam se uvijek govori o pravoj i krivoj strani povijesti. »U svakom narodu postoje dani i događaji koji su urezani u memoriju putovanja. Tako 7. veljače ostaje polazna točka sjećanja patnje i traženja istine na ovoj našoj zemlji patnje i zatiranja istine. Tzv. pobjednici, nastajući na mržnji prema kršćanskom i hrvatskom stvorili su lažne povijesti. Svetopisamska briga za čovjeka počinje pitanjima: “Gdje si?” “Gdje je tvoj brat?” Ovo su dva pitanja koja Bog pita u zoru ljudske povijesti. Pitanja su to koja i mi postavljamo desetljećima: gdje su naša braća? Za njih gotovo polovicu ne znamo gdje su! Zašto ne znamo! Tko ih krije? Tko šuti? Toliko je Hrvata po Hercegovini ubijenih, nestalih… njihove obitelji ne znaju gdje su! Zašto? Ja sam samo poštar koji pitam u njihovo ime. U ime onih kojih nema, u ime onih koji ne znaju! Mi smo božanska stvorenja! Bog svoju sličnost daje jednako svima. Mi smo slika Božja. Ne postoji ništa što bi ljudi mogli učiniti da bi ju povećali ili umanjili. I nije na nama da odlučujemo tko ju posjeduje ili ne. Stoga darivanje i oduzimanje života pripada onome koji je njegov prvotni tvorac. Moćnici ovoga svijeta kroz čitavu povijest u svojoj oholosti uzeše sebi za pravo odlučivati tko će živjeti, a tko ne! Oholost je čisto zlo! Nema opravdanja za ubojstvo. Ubijeni su uvijek nevini! Od prvog dana povijesti do Širokog Brijega. … Selektivna sjećanja koje nam nudi sustav utemeljen na ideologiji zla zna da su pamćenja istine opasna pamćenja, u onom sustavu koji se prelijeva i u ovaj sustav. Hrvati su se našli u politički dirigiranom tumačenju povijesti koja je razvila kulturu selektivnoga sjećanja što je rezultiralo tezom da se “pamte” samo “naše žrtve” i “njihovi zločinci”. Na taj način “njihovi zločinci” znači “naša braća”! Tako je kultura zaborava rodila kulturu prekriženih, zaboravljenih, zabranjenih duša. Stroj zaborava stvorio je, pak, masovne spomenike opomene onima koji su stvorili sustav laži. Pitamo se stoga: što je s budućnošću istine? Iz stoljeća plača ušli smo već odavno u stoljeće nade, ali stoljeće nade kao da je obilježeno onima koji nemaju hrabrosti reći istinu. Svjedoka malo, kopija puno! Tako često vlast i moć nisu prijatelji istine. Tako su često učenici Evanđelja mučenici moći, ideologije, mržnje i nevjere. U čekaonici povijesti istina je njena najveća žrtva. Hoćemo li biti ljudi istine ili ljudi laži? Ili tko hoćemo biti? Naše žalopojke nad mučnom prošlosti prestaju biti snažne ako nemamo hrabrosti danas reći i živjeti, svjedočiti i tražiti ono što je vječno, dobro i pravedno! Stoga večeras govorim i pitam: hoćemo li se konačno riješiti komunizma, mentalnog i ideološkog? Hoćemo li konačno vidjeti istinu? Hoćemo li konačno imati hrabrosti suočiti se s onim što je zlo! Ako to zadire u naše obitelji, ako je moj otac ili moj djed bio dio tog zločestog kruga, onda je vrijeme da i njegovu imenu donesete istinu. Bol istine puno je manja nego život laži!«

Generalni vikar hercegovačkih biskupija don Nikola Menalo prenio je pozdrave i blagoslov biskupa iz Mostara mons. Petra Palića. »Kao nasljedovatelji Isusa Krista, dok razmišljamo o njegovoj muci i smrti, uvidjeli smo na koji se način u njegovu životu očitovala ljudska bijeda, bijeda ljudi koji su sebe izdigli iznad Boga skrivajući se iza predaje starih koju su stavili iznad čovjekovih potreba samo zato što je Isus bio protivnik sustava koji je postavio pravila i propise ispred zahtjeva ljudske potrebe. Zapovijed Božja je bila da zahtjev ljubavi prema čovjeku treba biti na prvome mjestu. Isus je bio posve uvjeren da je bilo koja odredba koja je priječila čovjeku pružanje pomoći gdje je pomoć bila potrebna, bila ništa manje nego suprotnost božjem zakonu. Trebali bismo voditi brigu o tome da nikada ne dopustimo propisima da paraliziraju zahtjeve ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Danas se sjećamo ljudi koji su bili žrtve jednoga manifesta koji je paralizirao Evanđelje i navjestitelje Radosne vijesti. No, žrtva pobijenih svećenika i redovnika u našemu narodu pokazuje nam da će zakon ljubavi prema bližnjem uvijek biti ispred manifesta samoupravljanja. Neka njihova žrtva bude poticaj današnjim naraštajima za neustrašivo svjedočenje ljubavi prema Bogu i ljudima«

Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, ukratko je izložio rad Vicepostulature u protekloj godini te istaknuo sljedeće: »Ono što bismo svakako trebali izdvojiti u protekloj godini jest vicepostulatorov pohod raznim župama i svetištima po domovini s obje strane granice u svrhu promicanja istine o pobijenim hercegovačkim franjevcima i vjernim članovima puka Božjega. Hvala svima na pozivu. Prikupljamo i nadalje marljivo svjedočenja o udijeljenim milostima po zagovoru Širokobriških mučenika ili čak čudesa. Molimo sve one koji su doživjeli nešto takvo da nam se što prije jave. A isto tako neka nam se jave i oni koji imaju neko saznanje o ubojstvu naših fratara ili možda neki predmet koji im je pripadao. Uvijek se nešto nađe pa ovo stalno ponavljamo.« Zahvalio se također svima koji su ove godine pomogli u održavanju molitvenog programa, kao i onima koji su sudjelovali u Hodnji sjećanja te danas hodočastili na Široki Brijeg.

Gvardijan širokobriješkog samostana fra Ivan Marić na poseban način je istaknuo važnost današnjeg dana, 7. veljače, Obljetnice ubojstva hercegovačkih franjevaca. »Nadnevak 7. veljače propituje našu savjest. Naše svećeništvo, redovništvo, vjerništvo, obiteljsku, društvenu pripadnost i usmjerenje. Taj dan 7. veljače uznemiruje savjest, jer postoje oni koji ne žele ovaj događaj spomenuti, ime kriju, povijest iskrivljuju. Nasuprot njih svi mi stojimo, ne kao oni koji traže odmazdu, nego kao tragatelji istine i savršenijeg kršćanskog života. Štoviše klečimo i molimo pred sudbinom i grobovima našeg naroda i fratara. Mladost i starost, svakodnevno; i ubiremo plodove tolikih krjeposti za život na ovome svijetu. Zato, kao i svake godine, i ove pozivam sve vas, braćo i sestre, posebno školsku mladež koja se svakodnevno moli na grobu naših fratara da prebiru u svome srcu plodove toga susreta i napišu svjedočanstvo. Mnogi od ubijenih fratara bili su i prosvjetni djelatnici. Ne možemo imati bolje i bliže zagovornike. Našem narodu, društvu i Crkvi potrebna je budućnost koja će po zagovoru naših ubijenih fratara biti blagoslovljenija.«

Kroz ova četiri dana molitveni program je putem interneta i radiovalova prenosila Radiopostaja Široki Brijeg. Podijeljene su i nagrade na Natječaju s temom pobijeni hercegovački franjevci za uzrast djeca, mladež i odrasli. Vicepostulatura se zahvaljuje svima onima koji su sudjelovali u Natječaju, bilo je uistinu mnogo dobrih i kvalitetnih radova te pozvala i na sudjelovanje u idućem Natječaju koji će biti raspisan u mjesecu rujnu.